Iskustva klijenata

Rex, mješanac

Starost: otprilike 5 godina

Problem: agresija prema ukućanima, senzibilnost na dodire


Rexa smo pronašli, zapravo on je pronašao nas. Jednoga dana pojavio se pred našim dvorištem i nije odlazio nekoliko dana. Iako nikada prije nismo imali psa (iako smo oduvijek htjeli), odlučili smo ga zadržati. No, od samog početka, iako nas je pratio u šetnji i bio poslušan, Rex se nije volio dirati i tiho bi režao svaki puta kada bi mu prišli i dragali ga. Bio je prljav i zapušten, no nismo ga mogli okupati. Prilikom prvog posjeta veterinaru zbog cijepljenja i čipiranja (jedva smo ga doveli), Rex se ponašao kao da je poludio, pokušavao je ugristi i veterinara i nas, a veterinar je samo na brzinu obavio najnužnije, poželio nam sreću i savjetovao da se obratimo ljudima koji dresiraju pse. Nakon toga više se nije uopće dao dirati.

Jednom prilikom moj otac je izgubio živce. Prišao je Rexu dok je spavao i odlučio ga podragati “na prepad”. Rex se naglo probudio, i ugrizao ga za podlakticu. Srećom, nije ga jako ozlijedio. Otac je preko prijatelja pozvao čovjeka koji se bavi dresurom. Čovjek mu je stavio omču oko vrata i svaki puta kada je Rex zarežao cimnuo bi ga i ukorio. Kada ga je Rex pokušao ugristi, pritisnuo ga je na pod i držao u tom položaju dok je Rex urlao kao da ga kolju. Prizor je bio užasan, a mi smo se još više obeshrabrili. Njegov savjet bio je da se riješimo psa jer “nije normalan i jako je opasan” te da ga “bacimo otkud je došao i kupimo čistokrvnog psa kojem znamo porijeklo”. Nakon toga Rex se povukao u najmračniji kut i režao na svakoga tko bi mu se približio. To je trajalo danima, a mi smo se počeli bojati. Izlazio je samo kada je jeo i to kada bismo mu ostavili zdjelicu sa hranom i maknuli se. Kada smo trebali ići u šetnju, izašao bi tek kada bi otvorili vrata i pustili ga da sam izađe. Stavljanje povodnika bilo je nemoguće jer je režao i pokušavao nas ugristi, pogotovo oca.

Sasvim slučajno saznala sam za Canis i Sandru, kontaktirala ih i dogovorila konzultacije. Njen odnos i pristup bio je neusporediv. Nije bilo forsiranja psa na ništa, sjela je blizu njega u dvorištu i čekala da joj on sam priđe što je i učinio nakon nekog vremena. Nije ga kažnjavala kada bi režao niti mu pokušavala silom staviti ogrlicu. Kada se Rex u jednom trenutku smjestio pokraj nje, lagano ga je počela gladiti i češkati po prsima nakon čega se Rex počeo opuštati i dozvolio joj da ga lagano dira i pregleda. Zaključila je da ima upaljena oba uha, da ga bole leđa i da su mu analne žlijezde pune i upaljene. Mi smo stajali sa strane u nevjerici jer je dirala psa i pregledavala ga kao da ga zna oduvijek. Sve joj je dozvoljavao, a ona je pazila na svako upozorenje i bilježila reakcije. Zajedno smo drugi dan otišli veterinaru kojem smo dali na znanje naše sumnje u neke od problema koje su se potvrdile točnima. Dobio je terapiju, a mi smo nastavili postupati sa njim prema uputama i ostali u kontaktu.

Danas je Rex zdrav pas, sjajne dlake, živahan i veseo. Leđa ga još bole jer je nakon pretraga veterinar zaključio da je u pitanju stara ozljeda. Naučili smo kako pravilno rukovati njime, kako mu pristupati, gdje i kako ga dirati a da mu ne prouzrokujemo bol i nelagodu, kako ga masirati, na što paziti. Rex nam danas vjeruje, voli se maziti, spava sa tatom u krevetu i obožavaju se. Poslušan je i divan ljubimac. Još uvijek ne voli odlaske veterinaru, ali sada bar znamo na što trebamo paziti i kako se postaviti.

Nataša P.


Dodo, mješanac u tipu maltezera

Starost: 1 godina

Problem: strah od odvajanja, uništavanje, mokrenje po kući


Poštovana,

Hvala Vam na savjetima i pomoći! Uspjeli smo nekako posložiti stvari i uskladiti radno i slobodno vrijeme. Dodo je bolje. Više ne zavija kad nas nema. Susjeda kaže da ga tu i tamo čuje da zacvili i zalaje, ali to više nije kao prije. Povremeno ga dođe pogledati i prošetati. Dodo spava u svom kaveziću i prihvatio ga je kao kućicu! Spava tamo čak i preko noći SAM ode tamo i smjesti se, a ujutro nas veselo dočeka ili nas dođe probuditi pusama.

LP,

Marin


Pas: Bigi, maltezer

Starost: 2 godine

Problem: strah od pasa, agresivno ponašanje prema psima kad je na povodniku


Svi u obitelji mislili smo kako je naš dvogodišnji maltezerić jednostavno nedruželjubiv i agresivan prema nepoznatim psima. Pripisali smo to njegovo odjednom neželjeno ponašanje pretrpljenom strahu jer je bio napadnut od strane nepoznatog psa, bez vlasnika, pri čemu sam se ja jako uspaničila. Od tada su čini mi se i krenuli problemi, a ponašanje moga maltezera i mene preko noći se promijenilo. Oboje smo postajali sve  nesigurniji, a on nepovjerljiv prema svakom nepoznatom psu. Pomalo smo  gubili nadu da će se nešto promijeniti, iako sam nekako u sebi i sama znala da ti strahovi nisu samo njegovi, da nisu samo posljedica njegovog pretrpljenog straha već i mojih strahova i napetosti koje sam imala upravo od tog nemilog događaja. Naime, ja mu svojom nesigurnošću i daljnjim strahom nisam mogla sama pomoći. Ustvari samo sam svoga psa nesvjesno, iz neznanja čak i dodatno frustrirala i opteretila. Strahovala sam ići s njim u šetnje, izbjegavala susrete i uglavnom bila jako napeta s njim u šetnji. Silno sam željela to promijeniti i pronaći nekoga tko mi u tome može pomoći, potaknuti me, ukazati mi na greške i pomoći mi da budem sigurnijia, da ja i Bigi imamo čvršći odnos i što je najvažnije – da steknem njegovo povjerenje, te da bolje naučim raspoznati pseće znakove i situacije. To je ono na čemu mogu zahvaliti Sandri, njezinom nadasve strpljivom i humanom pristupu. Bila sam svjesna problema, te sam upravo zbog ljubavi prema svom psu i želje da bude sretniji i sigurniji, trebala savjet i podršku nekog tko će me potaknuti da zakoračim smjelije u taj svijet.

Kristina O.


Lara, mješanac u tipu staffordskog terijera

Starost: 2 godine

Problem: agresija prilikom hranjenja ili kada ima nešto u ustima, navlačenje na povodniku, skakanje na ljude, strah od djece


Lara je uzeta od rodbine sa sela kad je imala oko 6 mjeseci. Od samog početka imali smo problema sa obuzdavanjem, skakanjem po ukućanima i ljudima i griženjem za ruke i noge. Hodanje na povodniku bila je nemoguća misija, pogotovo meni pa ju je šetao samo suprug. Uz to je bježala od nas svaki puta kada bismo je pustili pa smo to prestali prakticirati. Upisali smo školicu i prošli tečaj na kojem su nam savjetovali da joj stavimo davilicu i brnjicu, te kaznimo spuštanjem na pod i hvatanjem za šiju. Unatoč svemu ona je i dalje vukla i skakala po nama u šetnji pokušavajući skočiti i zgrabiti zubima prolaznike. Od djece je bježala, a ako bi se previše približili počela bi lajati, vjerojatno bi i ugrizla da su je išli dirati. Šetnje su postale noćna mora, a uz sve to Lara je počela režati na nas kad bismo joj dali hranu, a pogotovo kost ili neku poslasticu. Slično je bilo sa igračkama koje kad bi dograbila nije puštala, a kad bi joj pokušali bilo što uzeti režala bi na nas. Nismo više smjeli na podu slučajno ostaviti papuče, čarape ili bilo kakav predmet – sve je bilo “njeno” i sve je prisvajala i čuvala. Jednom me čak i ugrizla, ne jako, ali meni je bilo dovoljno da odustanem od pokušavanja uzimanja bilo čega iz njenih ustiju. Sve ovo natjeralo me da potražim pomoć nekoga tko se bavi ponašanjem pasa.

Nakon konzultacija u Canisu bili smo iznimno zadovoljni načinom pristupa i rada. Oduševilo nas je što su stvari sagledane iz drukčije perspektive, što se u obzir uzimaju različiti faktori i emotivno stanje psa – nešto o čemu nismo niti sanjali jer su nas uvijek učili i savjetovali nas da pas nešto mora napraviti bez obzira na sve inače nisi “vođa čopora”. Neke promjene bile su očite odmah na samom početku rada. Lara je vrlo brzo naučila da nije potrebno režati kada jede, naučila je kroz igru puštati na naredbu i manje je skakala na nas. Puno toga smo i mi griješili iz neznanja. Hodanje na povodniku puno je bolje, Lara je više usredotočena na nas i stalno napredujemo. Laru vodimo na ormi, a svi su nam govorili da će zbog toga još više navlačiti. Problem sa strahom od djece nažalost još uvijek je prisutan, ali se trudimo i stalno radimo pa se vidi poboljšanje. Naučili smo kako kontrolirati određene situacije, na koji način postupati i na što paziti. Neizmjerno smo zahvalni Sandri na pomoći, podršci i savjetima za koje je uvijek dostupna!

Martina i Krešimir