Kažnjavanje

Razlozi zbog kojih ljudi fizički kažnjavaju svoje pse su kojekakvi, no najčešće je to iz neznanja i zbog želje da promijene ponašanje koje im smeta ili im se ne sviđa. Druga dva najčešća razloga su vjerovanje da je pas “dominantan” i da “zna” da radi nešto krivo ili nepoželjno. U stvari, ljudi fizički kažnjavaju pse kada ne znaju što drugo napraviti.

Danas srećom, postoji sve više znanstvenih dokaza koji ukazuju na to da fizičko kažnjavanje povećava stres kod pasa što je ujedno i jedan od glavnih uzroka problematičnih ponašanja. Profesionalni treneri svakodnevno rade s psima koji pokazuju nepoželjna ponašanja – od loše izvedbe zadatka do ozbiljnih strahova ili agresije, a sve zbog pogrešno primijenjene, prejake kazne ili kazne provedene u pogrešnom trenutku.

Nažalost, uvjerenje da je fizička kazna još uvijek najbolja opcija uz uzrečicu “batina je iz Raja izašla” neprestano se promovira od strane kojekakvih prijatelja, susjeda, veterinara, nekih trenera i u popularnim televizijskim emisijama. Brza posjeta bilo kojem forumu o psima na Internetu otkrit će mnoge koji savjetuju ostale da fizčki  “korigiraju” svog psa zbog koječega.

Što je zapravo kazna?

Prema definiciji, kazna je “stimulans koji smanjuje šanse za ponavljanje određenog ponašanja”. Različita značenja i definicije riječi “kazna” česti su uzrok nesuglasica i neslaganja kako među trenerima, tako i među vlasnicima pasa.

Mnogi smatraju da je kažnjavanje uvijek povezano s nelagodom ili boli ili pak da su svi negativni poticaji kažnjivi. Međutim, niti jedna od ovih pretpostavki nije točna. “Kazna” i “averziv” ne idu uvijek ruku pod ruku. Prema principu operantnog uvjetovanja kazna može biti pozitivna ili negativna.

Termini “pozitivno” i “negativno” imaju nešto drukčije značenje nego u svakodnevnom životu. “Pozitivno” znači nešto dodati, dok “negativno” znači oduzeti. Kazna se koristi kako bi se ponašanje ugušilo (poništilo). Nažalost, mnogi pojam kazne povezuju s primjenom fizičke sile.

Većina ukora (oštar ton i vikanje bez da psu zapravo pokazujemo što želimo od njega) i averziva poput cimanja povodnika, hvatanja za kožu, udaraca i šokova bez sumnje prema tome – nisu kazna. U svakom slučaju uzrokuju averziju i nelagodu, no ako željeni rezultat izostaje ne mogu biti definirani kao kazna. No mogu biti definirani kao zlostavljanje ili maltretiranje, ovisno o jačini i količini averziva.

Dva pokazatelja koja dokazuju da je averziv neučinkovit i da zapravo ne može biti definiran kao kazna su učestala potreba za ponavljanjem averziva i trener/osoba koja neučinkovitost pokušava nadoknaditi postepenim pojačavanjem intenziteta averziva. Koliko ste puta vidjeli da pas šeće s davilicom oko vrata cijeli život i još uvijek vuče na povodniku? Koliko ste puta čuli i vidjeli nekoga da viče na psa ili ga “kažnjava” tresenjem za šiju jer jede s poda, a rezultata nema – pas i dalje “smetlari”, često bježi i skriva se od vlasnika sa nečim što je pokupio s ulice?

Zbog čega fizičko kažnjavanje uglavnom ne uspjeva?

Kada promatrate neke trenere, obično na televiziji – to izgleda jednostavno i lako. Nekoliko trzaja povodnikom i problem izgleda riješen. Međutim, kada prosječni vlasnik psa pokuša istu stvar, kazna rijetko funkcionira i često stvara više novih problema umijesto da ih rješava. Zašto?

Da bi kazna bila djelotvorna moraju biti zadovoljena tri važna pravila:

1. Kazna se mora aplicirati svaki puta kada pas ispolji neželjeno ponašanje
2. Kazna mora biti trenutačna i izvršena unutar jedne do maksimalno dvije sekunde od početka trajanja
    neželjenog ponašanja da bi imala utjecaj na promjenu ili prestanak istog ponašanja
3. Averziv mora biti dovoljno snažan da bi pas prestao ponavljati neželjeno ponašanje u budućnosti, a ipak ne
    presnažan kako ne bi prestrašili i povrijedili psa.

Prilično je teško zadovoljiti sva tri nabrojana kriterija. Da bi se postigao tako precizan “tajming” koji će promijeniti ponašanje psa potrebno je puno vježbanja i prakse, što prosječni vlasnik psa nema. Stoga takvo kažnjavanje često nema učinka i ne bi se trebalo koristiti kao prvi i jedini izbor pri učenju ili modifikaciji ponašanja.

Povezivanje kazne s vlasnikom
Mnoge od metoda koje se preporučuju za korekciju nepoželjnog ponašanja poput špricanja psa vodom, bacanja boce pune kamenčića ili kovanica, korekcije povodnikom, itd. zahtijevaju prisutnost vlasnika. Na taj način pas nauči povezivati kaznu s vlasnikom, a ne s određenim ponašanjem.

Pas je već nagrađen
Nije bitno koliko puta ste špricnuli psa vodom ili bacili bocu s kamenčićima kako bi ga zbunili ili uplašili. Ukoliko je vaš pas upravo zalajao na psa koji prolazi ispred prozora i taj pas je otišao – nagrađen je za lajanje. “Kazna” će biti povezana samo s vašim prisustvom, a ne i sa lajanjem. Ukoliko je pas već pojeo nešto s ceste, nagrađen je – vaše naknadno “kažnjavanje” ili vikanje neće povezati sa zabranom uzimanja smeća s ceste već s vama i često će početi bježati s onim što uzme u usta.

Nedosljednost
Ako pas u samo 10 % slučajeva dobije ono što želi i za to nije kažnjen, nauči da jednom od deset puta može biti uspješan u svom naumu. Zbog toga su pravovremeno sprečavanje, menadžment i učenje poželjnijeg ponašanja puno uspješnija metoda.

Niste dovoljno jasni
Vaš pas može napraviti stotinu pogrešnih radnji samo dok stoji kraj vas na povodniku. Ili može napraviti jednu poželjnu radnju. “Kažnjavajući” sve pogrešne radnje trošite vrijeme i energiju, a vašem psu će trebati jako puno vremena da nauči onu jednu poželjnu – objasnite mu na početku što je poželjno. Zapamtite – psi uče kada su im prednosti i mane njihovih radnji jasno predstavljene. Pas ne razmišlja logički kao mi ljudi. Pas naprosto radi ono što za njega funkcionira i prestane raditi nešto što mu nije od koristi, što ga ne nagrađuje. Pretpostavljati da pas pridaje moralne vrijednosti svojim radnjama poput “ovo je dobro” i “ovo je loše” isto je, ako ne i gore od uspoređivanja pasa s djecom. Čisti antropomorfizam ili pridavanje ljudskih osobina životinjama.

Ponašanja su pogrešno interpretirana
Neka ponašanja koja nazivamo neposluhom u stvari su znak stresa ili jednostavno nepotpune obuke. Ta ponašanja uključuju izbjegavanje direktnog pogleda u vlasnika, njuškanje tla, ne reagiranje na naredbe, i sl. Na primjer, pas može izbjegavati direktan pogled u oči jer se ne osjeća ugodno. Kažnjavanje sigurno neće pomoći pri uspostavljanju kontakta i koncentracije na vlasnika!

Fizičko kažnjavanje i posljedice na ponašanje

“Kazne” koje uključuju upotrebu averziva poput električnih ogrlica, ogrlica s bodljama, davilica, okretanja na leđa ili bok, trešenja za šiju, nagle trzaje povodnikom i sl. nažalost još uvijek su prisutne u obuci i odgoju. Danas najbolji treneri i stručnjaci za ponašanje pasa znaju da su metode zasnovane na takvom kažnjavanju i prisili neučinkovite i opasne, posebno kod rada s psima koji ispoljavaju agresiju.

Razlozi su sljedeći:
Većina pasa ispoljava agresiju iz straha ili tjeskobe. Kao i kod drugih životinja, strah i tjeskoba povećavaju razinu adrenalina i kortizola, hormona povezanog sa stresom. Korištenje averziva može ugroziti proces obuke jer povećava razinu adrenalina i kortizola i tako stvara stanje u kojem je pas prestimuliran te stoga nesposoban za učenje.

Psi uče tako da povezuju radnje s posljedicama i okolinom. Ako psa koji agresivno reagira na druge pse uzastopno korigiramo električnom ogrlicom, davilicom ili sličnim averezivnim metodama svaki put kada ugleda drugog psa, taj pas će prisutnost drugog psa povezati s boli, pa će se razina tjeskobe i samim time intenzitet reakcije na drugog psa povećati.

Agresivna ponašanja, poput režanja, lajanja ili pokazivanje zuba upozorenja su koja pas daje kako bi izbjegao fizički sukob. Ako psa kažnjavamo za pokazivanje znakova upozorenja, pas će naučiti suzbiti te znakove i početi napadati bez upozorenja. To ne znači da se navedena ponašanja trebaju ignorirati. Ukoliko ih vaš pas ispoljava prema vama, vašoj obitelji, posjetiteljima ili drugim životinjama, obratite nam se za pomoć.

Ugušiti i potisnuti ponašanje nije isto što i promijeniti ponašanje. U radu sa psima, averzivom se potiskuje ponašanje, u stvari, vrlo često sva ponašanja osim onog koje pas mora izvršiti na zahtjev. U slučajevima ozbiljnih problema u ponašanju, poput agresije, potiskivanjem ponašanja ne mijenja se ishod emocionalnog stanja psa, stoga je rezultat samo privremen i često se vraća ili javlja u nekom drugom obliku neželjenog ponašanja.

Za kraj…

Obuka u kojoj se koristi pretežno fizičko kažnjavanje zahtjeva od vlasnika da konstantno reagira na sitnice i time troši snagu i energiju. Rana i dosljedna obuka može eliminirati potrebu za kaznom u većini slučajeva.

Može li primjena jakih averziva uspjeti? Da, može ukoliko se pravilno primijenjuje. No, obzirom da svog psa možete naučiti i odgojiti metodama koje grade međusobnu povezanost i komunikaciju, to zaista nije potrebno. Ako ne možete i ne znate kako obratite nam se i pokazat ćemo vam kako!


napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa